Bošnjačka politička hipokrizija (Intervju, Vijesti.ba, 2010.)

Web portal: vijesti.ba, 05. 07. 2010. god., razgovarao: Rešad Dautefendić

U jednoj od recenzija njegovih knjiga opisan je kao odličan učenik petogodišnje Gazi Husrev-begove medrese, briljantan student Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, imam, hatib i mualim, žrtva totalitarnog komunističkog režima i politički zatvorenik, profesor sociologije, povijesti islama i etike u Gazi Husrev-begove medrese, autor više od 20 knjiga. Temeljit kritičar svih dosadašnjih vlasti, posebno bošnjačkih političara. Nesporno jedan je od vodećih islamskih aktivista starije generacije u BiH, koji je svojim istupima napravio i svojevrstan politički narodni krug. Riječ je o našem sagovorniku profesoru dr. Mustafi Spahiću.

Vijesti.ba: Prije nekoliko godina na to niko nije mogao ni pomisliti, a nedavno je potpisana Istanbulska deklaracija. Kako ste vi vidjeli ovaj historijski čin?

Spahić: Do Istanbulske deklaracije smo došli zahvaljujući angažmanu diplomacije država potpisnica. Ocjenjujem je značajnom, zrelom i nadam se u budućnosti za BiH, Balkan, pa i Evropu da će doprinjeti miru i sigurnosti. Ovo je put i način da se kroz trilateralnu saradnju  u BiH premoste neki problemi, pogotovo u smislu funkcionisanja države BiH u punom kapacitetu uz vraćanje političkog digniteta i suvereniteta naše zemlje. Rezultati deklaracije tek će se vidjeti u bliskoj budućnosti u pogledu političkih i državnih boljih rezultata, nego što se to trenutno vidi i zamjećuje.

Vijesti.ba: Zbog agresije na našu zemlju veoma teško se uspostavljaju politički kontakti sa Srbijom. Međutim, u dodvoravanju Srbiji prednjači lider SDA Sulejman Tihić. Šta mislite o tome?

Spahić: O posjeti predsjednika SDA Sulejmana Tihića Beogradu u državnom, diplomatskom i pravom političkom smislu ne može se ništa značajno reći. On u svojstvu predsjednika stranke ni na koji način ne prestavlja ni politiku, ni vlast, ni državu BiH. On je bio u Beogradu sa delegacijom svoje stranke, čiji sam i ja član. I Tadić je u Srbiji predsjednik Demokratske stranke, ali on je i predsjednik Srbije.  Tadić dakle ima politički i državni kapacitet i legitimitet da predstavlja svoju državu. Tihić i njegova delegacija imaju legalitet i dignitet u patokratskom smislu. Dakle, Tihić je mogao voditi razgovore s Tadićem samo na relaciji dvije stranke.

Politička „talašika“

Vijesti.ba: Bilo je dosta prigovora jer tom prilikom Tihić nije posjetio Iliju Jurišića …

Spahić: Ne samo da nije posjetio Jurišića, već se Tihić uopšte ne izjašnjava u smislu da se riješi problem tog nevinog čovjeka i osvjedočenog patriote BiH. On njega ne zanima samo zato što je Jurišić član SDP-a! Iako nevalja nagađati moram reći da je Tihićeva posjeta i imala i državni karakter ne znam da li bi Tihić u Beogradu zatražio da posjeti Jurišića. To mislim jer se Tihić ne zauzima za Ejupa Ganića koji je uhapšen u Londonu. Kako Hegel kaže „događanje događaja je povijest, ali kada se pokušavaju ponavljati oni su farsa“! Tihićevu posjetu Beogradu ne smatram niti povijesnom, niti političkom, nego je to farsa. Kao i što je farsa njegova posjeta sa delegacijom SDA Zagrebu, kojoj se pridavala pompa i značaj. To je samo politička „talašika“ i da me svako razumije politička safunica.

Vijesti.ba: Čemu onda te posjete?

Spahić: Tihićeve posjete smještam u predizborne političke aktivnosti vezane za oktobar 2010. godine. Ali, on iza sebe nema ni državnog ni političkog kapaciteta i nema legitimiteta. Njega nisu birali građani BiH, a nisu ga birali ni iz stranke on je u Domu naroda PSBiH došao u funkciji darovanog poslanika i ta funkcija ni na koji način nije provjerena, niti je dokazana politička volja građana BiH.

Lični sukob Tihića i Cerića

Vijesti.ba: SDA je najveća bošnjačka stranka, a u sukobu je sa Islamskom zajednicom BiH. Može li sebi to dozvoliti neka stranka, pa bila ona i najjača?

Spahić: Posmatram to kao hodža i profesor i kao član SDA. To je stranka koja je uzela moju političku nevinost. Nevjerovatan je broj vjernika i pripadnika islama i članova organizirane Islamske zajednice koji su bili i koji jesu članovi SDA. Naravno trenutno ih je manje u SDA u odnosu na 1996. godinu, jer su se formirale i druge stranke u kojima participiraju pripadnici islama, odnosno muslimani članovi IZ-e. Hoću da kažem da se ni u kom slučaju i ni na koji način ne radi se o sukobu pripadnika islama, članova IZ-e i same SDA, jer na taj način ljudi bi se sukobljavali sami sa sobom i bili bi u nesporazumu sami sa sobom. To ne isključuje očiglednu činjenicu, i bili bi politički daltonisti kada ne bi to vidjeli. Radi se izričito o sukobu personaliteta Tihića i prof. dr. reisu-l-eme Mustafe Cerića.

Vijesti.ba: Koji su razlozi?

Spahić: Mislim da su ubiti i kod jednog i kod drugog u pitanju lični razlozi, sujete i lične veličine. To je nespojivo sa funkcijama koje i jedan i drugi predstavljaju. Tihić kao predsjednik stranke treba u političkom smislu da predstavlja opće političke interese. Da artikulira, afirmira, zastupa i da brani političke interese države BiH, svih njenih građana i naroda, a posebno Bošnjaka, odnosno onih građana koji su glasači, ili simpatizeri i članovi SDA. Tihić kroz ovaj sukob sa reisom i njegovim zamjenikom zastupa ličnu sujetu, interes i lični inat!  S druge strane reis po Ustavu IZ-e, je simbol Islamske zajednice. On je kao pojedinac organ IZ-e i on je garant jedinstva ummeta muslimana, garant šerijata i on predstavlja kao reis i nejgov zamjenik Islamsku zajednicu BiH u zemlji i u svijetu. Reis treba da zastupa i promovira istinu, vrijednosti, ciljeve i ideale islama koji se tiču ljudi na ovom svijetu u smislu ispravnog života, a koji se tiču ljudi i na onom svijetu u smislu dženneta Božije nagrade.  Sam Cerić u ovom sukobu s Tihićem i s tim nesporazumima koji neprestano tinjaju i generiraju spušten je na nivo lične sujete, inata i ličnog razloga. Kada je to upitanju i Cerić i Tihić su u pravu da u tom sukobu ni u čemu nisu u pravu. Jer oni opću potrebu rješavanja problema moraju uraditi na ljudski dostojanstven način, a ne to pretpostavljati svojim ličnim sujetama i svojim ličnim veličinama. Od takvog njihovog odnosa Bošnjaci trpe itekakve posljedice u smislu unutrašnjih nesporazuma, razmirica, sukoba i unutrašenjeg nepovjerenja koje se reflektira i sve više preljevaju i kroz Islamsku zajednicu i SDA!

Kako Bakir može biti na čelu države a nije mogao biti na čelu SDA

Vijesti.ba: Šta mislite o predsjedničkoj borbi Harisa Silajdžića i Bakira Izetbegovića, nakon što je Tihić odustao da po treći put izađe na izborni megdan Silajdžiću?

Spahić: Da vas ispravim. Tihić nije odustao, već nije smio biti protukandidat dr. Harisu Silajdžiću. Jer da je pristao na to što je od Tihića tražila baza SDA on bi u oktobru sigurnije, uvjerljivije i brojčanije izgubio od profesora Silajdžića. Mislim da je dr. Halid Genjac, koji je također dobio odobrenje baze SDA da se takmiči za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, bio toliko mudar i razborit jer je znao da nema nikakve šanse u sučeljenju sa Silajdžićem.

Što se tiče gospodina Bakira Izetbegovića kao slobodnog i punoljetnog čovjeka nemam ni riječi na njegovu kandidaturu. Jer, politički izazovi su iskušenja kojima uglavnom ljudi ne mogu odoljeti. Ali, primjetio sam jedno krajnje licemjerstvo, hipokriziju i nedosljednost kod gospodina Tihića i svih onih ljudi u SDA koji su smatrali da Izetbegović ne može biti predsjednik SDA, a sada se može kandidovati za člana Predsjedništva BiH. Konkretno poslije Kongresa SDA kada je Bakir izgubio od Sulejmana, Tihić je navodio kako je Izetbegović neiskusan i politički nezreo.

Da li je iz tih uzroka i razloga od kojih je 60 posto delegata na Kongresu SDA nije glasalo za Bakira, a koje pominje Tihić nestalo? Ili se radi o tome, kao u romanu Hofmana „Noć do jutra“, gdje glavni junak kaže: Ne znam dali su me lagali prije, dali me lažu sada ili će me lagati dok sam živ! Naime, glavni junak romana je uhapšen dok je Staljin bio živ i „najveći učitelj čovječanstva“. Čovjek je tri godine ležao u izolaciji i kada je izašao iz zatvora stalno je govorio „živio Staljin“. On nije znao da je već pala rezolucija Informbiroa i onda su ga ponovo uhapsili što je veličao Staljina, a prije ga je napadao i završio u zatvoru.

Vijesti.ba: Hoćete da kažete …

Spahić: Hoću da kažem, oni ljudi koji su odlučili da Bakir bude kandidat za člana Predsjedništva BiH, a glasali su protiv njega na Kongresu za predsjednika SDA i navodili smetnje što on ne može biti predsjednik stranke. To je politička hipokrizija! Kako može biti Bakir na čelu države, a ne može biti predsjednik SDA? Mislim da se ovdje radi o krajnjoj Tihićevoj lukavosti da on pokaže članstvu SDA, evo ja sam od Harisa poražen 4:1, ako bude poražen i Bakir predsjednika Alije Izetbegovića sin, dakle nema nikoga u SDA ko može pobjediti Silajdžića. Prema tome nije izgubio Tihić od Silajdžića, već je izgubila čitava SDA, a ne samo Bakir.

Vijesti.ba: Šta ako Izetbegović pobijedi Silajdžića?

Spahić: Kada bi se slučajno dogodilo da Bakir Izetbegović pobjedi Silajdžića mislim da bi predsjedniku SDA Tihiću bilo mnogo teže i gore što je Bakir pobjedio nego što bi Harisu bilo žao što je izgubio od Izetbegovića. Znam da bi tada Silajdžić čestitao Izetbegoviću. Zato ne vjerujem da će Tihić išta učiniti a time i SDA na polpularizaciji Bakira Izetbegovića u izbornoj aktivnosti za člana Predsjedništva BiH!

Mokraća je samo mokraća
Vijesti.ba: U Bugojnu se protekle sedmice desio teroristički čin, kojeg je prouzrokovao Haris Čaušević pripadnik vehabijskog pokreta. Šta mislite o vehabijama u BiH i kako ste doživjeli ovu terorističku eksploziju koja je odnijela jedan život?

Spahić: Posljedice terorističkog čina nisam čak gledao ni na televiziji, ali jesam čitao šta se dogodilo u Bugojnu. Kazat ću to razgovjetno i razborito. Kao što je mokraća – mokraća. Bilo da se ko mokri crnac, bijelac, kinez… Mokraća je samo mokraća. Smrad je samo smrad. Smutnja je samo smutnja. Laž je samo laž. Nasilje je samo nasilje. Teror je samo teror!

To se u Kur'anu zove zulum. Mrak. Tama. Beznađe. Barbarizam. Vandalizam!

Dakle, to je izričito teroristički čin! Koji ugrožava državu, red, mir, poredak, sistem, organizirani život. I najviše vrijednosti koje je Bog objavio iza kojih Bog stoji, koje ljudi imenuju kao opća bezuvjetna prava, a to su: Terorističkim činom ugroženi su životi ljudi. Imovina ljudi. Čast ljudi. Dostojanstvo ljudi. Ponos ljudi. Mir ljudi. Sigurnost ljudi. Potomstvo ljudi, njihova djeca. Sloboda kretanja. I ja to izričito definišem kao terorizam. Nema ni kršćanskog ni nekršćanskog terorizma, ni islamskog ni neislamskog ima samo nasilje, zločin teror, ima samo ugrožavanje ovih vrijednosti koje sam nabrojao.

To je po Ku'ranu haram, a haram znači od Boga apsolutna zabrana. Drugo haram znači zaštita, njime se štiti sloboda ljudi, životi, prava, imovina, vrijednosti, čast i djeca ljudi. Ni vehabijski ni nevehabijski, ovo je terorizam i počinioci, inspiratori i nalogodavci su uhvaćeni i to država bez ikakvih ideoloških predikata treba suditi i kvalificirati i na kraju presuditi.

Povodom ovog terorističkog čina moram da naglasim obzirom da je došlo do koincendencije, a nema koincendecije to je sudbina, da je zločin izveden 27. juna na dan Ajvatovice. Ovaj čin je apsolutno imao naum da se baci, zaboravi i prekrije događaj, a to je 500 godina Ajvatovice! I da niko u svijetu ne priča o 500 godina Ajvatovice, već samo o ovom terorističkom činu. To je prva stvar i to je medijski uglavnom i postignuto.

Drugo. Ovim terorizmom, uspjeli su na radost svojih neprijatelja uraditi nešto što je neprijatelj priželjkivao. Ovim je postignut takav cilj. Svi neprijatelji Bošnjaka, koji ih prikazuju kao vandale, divljake, teroriste i fanatike mogu Čauševiću i Palislamoviću sada čestitati i preuzeti brigu o njima i platiti im advokate, jer su oni svojim rukama sa bismilom i tekbirom pozivajući se na Allaha prikazali Bošnjake onakvim kakvim ih oni žele vidjeti i prikazati u očima Evrope. I kako se Karadžić brani u Hagu za počinjeni genocid, govoreći da to nisu učinili, već su branili predziđe kršćanstva koji brani Evropu od muslimanskog fanatizma i islamskog ekstremizma.

Prekršeni principi islama

Kod Jezuita ima izreka kojom se u velikoj mjeri služi politika od humanizma i renesanse da zamišljeni ideal dozvoljava upotrebu svakog sredstva koje vodi ostvarenju zamišljenog cilja. U tome se islam apsolutno razlikuje bilo s kim i bilo s kojom politikom, idejom i učenjem. U islamu apsolutno mora biti neupitan vjerski, zakonski, moralno etički, politički ideal koji vodi ostvarenju toga cilja. Bez obzira kakav su imali motiv ovi nalogodavci i izvođači oni su apsolutno najbitnije pravilo i princip islama u ovom slučaju prekršili. Oni su prolili nevinu ljudsku krv i napali na državu i sistem, a pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je ubijeni policajac Tarik bio pripadnik Armije BiH, da je njegov brat bio šehid. Da su ostavljene žene, djeca, odnosno jetimi i da je tolika šteta nastala od tog razarajućeg eksploziva u Bugojnu.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s